Nitko ne odrasta autističan

Rodiš se autističan i umreš autističan, to se zna. Doduše i živiš kao autističan, u dobru i u zlu. Ne možeš odstupiti od vlastite neurologije, no ipak… ne odrastaš kao autističan. 

No što to znači odrastati kao autističan? Ovisi.

Autistična osoba nužno doživljava svoje cjelokupno iskustvo življenja kroz filter vlastitog funkcioniranja, koje je upravo autistično, ali “autistično življenje” može se dogoditi na različite načine ovisno o kontekstu, no ne mislim samo na kontekst u kojem živi trenutno, već možda još i bitnije, i o kontekstu u kojem je ta osoba odrasla.   read more

Zaglavljeni u simptomima

Ono što sam primijetila u zadnjih nekoliko godina, otkako sam saznala da sam u spektru autizma je to da postoje faze kroz koje je prirodno proći. To je jedan proces osvještavanja gdje osoba u različitim fazama ima potpuno drugačije potrebe. Sada mogu vidjeti kako sam u određenim fazama imala određene potrebe koje mi sad više nisu od nikakve pomoći, dapače opterećuju me i vraćaju ponovno u kaos koji je postojao u meni. Isto sam tako primijetila da ne prolaze svi istom brzinom kroz različite faze, nekima treba manje a nekima više vremena a neki pak ostanu zauvijek zaglavljeni u limbu “poremećaja” iz kojeg ne mogu ili čak ne žele izaći. read more

Miltonov problem dvostruke empatije

Damian Milton radi za National Autistic Society kao stručni savjetnik za intelektualne i razvojne poteškoće u Lizard centru na Sveučilištu u Kentu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Voditelj je projekta National autistic Taskforce.

Nositelj je akademskih titula u mnogim predmetima: sociologiji, filozofiji, psihologiji, i obrazovanju. Njegov interes za autizam započeo je kada je 2005. njegovom sinu dijagnosticiran autizam te je naknadno 2009. i njemu dijagnosticiran Aspergerov sindrom u dobi od trideset i šest godina. read more

Neurorazličitost

Neurorazličitost je termin kojeg je 1998. godine skovala sociologinja Judy Singer, taj termin označava neurološku različitost unutar ljudske populacije, jednostavnije rečeno sve vrste umova prisutne na svijetu. Biološka je činjenica da je svaki mozak drugačiji od drugoga što čini svaku individuu jedinstvenom. Ako prihvatimo tu činjenicu prihvatiti ćemo i koncept neurorazličitosti, tj. cerebralne različitosti.

Zahvaljujući neurorazličitosti imamo ljude koji su ekstrovertni, one koji su introvertni, imamo muzičare, imamo matematičare, slikare, itd., znači svatko od nas ima različite interese ili ukuse. Od svih ljudi na svijetu većina ima mnoge zajedničke karakteristike koje su statistički češće prisutne i slični cerebralni razvoj i zbog toga ih definiramo kao tipične ili s tipičnim razvojem. Dakle svi smo neurorazličiti. Neke druge osobe koje odudaraju od tog tipičnog razvoja smatraju se neurodivergentim ili neuroatipičnim osobama upravo zbog tog njihovog atipičnog razvoja. U tu kategoriju spadaju autistične osobe ili osobe s ADHD-om, Touretteovim sindromom, disleksijom, diskalkulijom itd. Dakle svijet nije podijeljen na neurotipične i neurorazličite već smo svi neurorazličiti. read more

Spektar autizma

Svatko od nas može kod sebe prepoznati neke karakteristike autizma. U određenoj mjeri svi imamo neke karakteristike autističnog spektra koje nam predstavljaju poteškoće, kao što su preosjetljivost na senzorne podražaje, održavanje kontakta očima, potreba za rutinom i sl. No da bi se autizam mogao dijagnosticirati osoba treba imati određene karakteristike izražene u određenoj mjeri. Često se, greškom, gleda na spektar autizma kao na linearnu skalu gdje je moguće biti “lakše” ili “teže” autistični. Ilustracija na vrhu točnije prikazuje mnoge mogućnosti kojima se autizam može manifestirati. read more

Aleksitimija

Emotivni analfabetizam ili aleksitimija (alexitimia, grčki a-“ne”, lexis –“riječ” i thymos “emocija”, dakle nedostatak riječi za iskazivanje emocija). Time se naziva psihološki konstrukt koji opisuje stanje u kojem postoji smanjena emotivna svjesnost te nesposobnost verbalnog opisivanja vlastitih i tuđih emocija.

Aleksitimija se vrlo često pojavljuje među karakteristikama autističnog spektra. Ja sam oduvijek smatrala da je taj osjećaj ili ne osjećaj nešto što je prisutno kod većine ljudi. Jednostavno mi nije bilo pojmljivo kako netko može vrlo brzo i lako opisati kako se osjeća u nekoj određenoj situaciji. Moje emocije su izuzetno kompleksne. Gotovo nikad nisam u stanju prepoznati i dati ime svojim emocijama. Često se pozitivne i negativne preklapaju, miješaju, nije ih tako lako definirati. Kao kad pomiješajte neke boje, primjerice žutu i plavu, pa ne možete prepoznati kojoj se boji više približava taj rezultat miješanja, je li zelenoj ili plavoj. read more

“Samo” Asperger ili autizam

beautifuljector

Zbog čega više ne želim koristiti termin Asperger već samo autizam?

Mnogi stručnjaci koji se bave Aspergerovim sindromom pa tako i mnoge osobe s tom dijagnozom žele i dalje koristiti taj termin. S druge strane mnogi drugi stručnjaci i velik dio autistične zajednice ne želi raditi razliku između Aspergerovog sindroma i ostalog djela spektra autizma.

Aspergerov sindrom je svrstan u spektar autizma i smatra se u potpunosti djelom istog od 2013. Aspergerov sindrom je stavljen u istu kategoriju s autizmom kako bi se krenulo u smjeru prihvaćanja i uvažavanja mnogih problema koje osobe u autističnom spektru mogu imati, bile one autistične ili “samo” Asperger. read more

Zašto je trebalo toliko godina?

Kako je moguće doći do četrdesete bez da saznaš da si autističan? To je pitanje bilo jedno od mnogih koja su mi prolazila kroz glavu kad sam otkrila sav taj novi svijet, svijet autizma. Zapravo nije nimalo čudno ni neuobičajeno da osobe u odrasloj dobi dođu do točke u kojoj se sve razmrsi, no kako bi se razmrsilo nažalost se najčešće toliko zamrsi da nema drugog rješenja nego li potražiti pomoć.

U jednom trenutku sam osjetila da sam došla do ruba, posuda koju sam punila se napunila do vrha, sve se prelilo i počelo teći. Nisam razumijevala što mi se događa, shvaćala sam samo da ne mogu više. Što to više nisam mogla? Nisam u početku točno znala odgovoriti na to pitanje, nisam jednostavno više mogla ništa. Nisam mogla više potiskivati svoje realne osjećaje, nisam više željela nikoga vidjeti niti sam željela igdje ići, a pogotovo nisam više mogla samoj sebi lagati da to želim i volim. Bila sam potpuno iscrpljena mentalno i fizički. Počela sam misliti da mi se možda u djetinjstvu nešto ružno dogodilo čega se više ne sjećam iako sam racionalno znala da to nije tako. read more

Početak

Prošlo je već više od pet godina od kad se pojavila u meni želja da započnem pričati ovu priču. Nije to nikakva posebna priča, ali ja ju ipak želim ispričati. Tko zna, možda iz toga izađe i nešto dobro. Možda se netko u njoj prepozna i možda mu pomogne u trenucima kad pomisli da je sam na svijetu i da je jedina osoba koja se tako osjeća.

Ja sam osoba koja se većinu vremena smatra sasvim prosječnom ženom, prosječne inteligencije, prosječne ljepote, prosječno obrazovanom, prosječno dobrom suprugom i majkom dvoje po mom mišljenju iznadprosječno dobre djece. Kao i mnoge prosječne osobe imam svoje probleme i trenutke kad mi se sve čini ispod prosjeka. Imam i one trenutke, iako u mnogo manjoj mjeri, kad mi se čini da sam toliko odlična da je šteta što nisam više pridonijela čovječanstvu.Usprkos svemu tome nešto mi je govorilo da sam ipak na neki način drugačija od drugih. Ni bolja ni lošija već jednostavno drugačija. Taj me je osjećaj pratio oduvijek. Iako je u početku taj osjećaj mogao imati neutralni predznak polako se pretvorio u osjećaj nepripadnosti, neadekvatnosti. Ukratko, stvorila sam u sebi ideju da sam ipak manje vrijedna, i kad sve zbroji ipak lošija od drugih. read more