Listopad je mjesec svjesnosti o AAK (Alternativna i augmentativna komunikacija)
AAK je metoda koja se u Hrvatskoj ne koristi dovoljno dugo da bi imali samozastupnike koji bi nam mogli najbolje svjedočiti o tome koliko je takva metoda učinkovita i potrebna u cilju ostvarivanja jednakih prava za sve osobe s nekim oblikom invaliditeta.
Iako oduvijek smatram da u jednom društvu koje je dovoljno osviješteno o postojanju onog broja različitih osoba koliko postoji osoba na svijetu ne bi trebalo određivati mjesece ni dane u kojima se poziva ljude da o tome razmisle. Ali kako je naše društvo još nedovoljno osviješteno o mnogim različitostima i isto tako o nedostatku prava za sve, odlučila sam se konformirati i staviti sa strane moj otpor prema tome i napisati tekst baš u listopadu.
Krećem s premisom da u ovom slučaju nisam samozastupnik i pišem o nečemu što se ne tiče mene u prvom licu te sam stoga potražila (više nego inače) sadržaje s interneta. Tekst sam izmijenila tako da ga prilagodim mojem gledanju na različitosti, gdje one nisu opisane kao teškoće već kao drugačiji načini postojanja. Sve rečenice u kojima je postojala riječ teškoća ili poremećaj sam zamijenila s drugačijim načinom funkcioniranja i sl. I naravno tu i tamo dodala svoje riječi i opservacije.
Pa krenimo
Pravo na komunikaciju je jedno od temeljnih ljudskih prava
Pravo na komunikaciju jedno je od osnovnih ljudskih prava zajamčenih mnogim međunarodnim dokumentima, uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine. Članak 19. ove deklaracije jasno ističe da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, što uključuje pravo na traženje, primanje i širenje informacija i ideja bilo kojim medijima i bez obzira na granice. Ovo pravo odražava temeljnu potrebu ljudskog bića da bude u interakciji s okolinom, izrazi svoje misli, sudjeluje u društvenim procesima i ima pristup informacijama koje oblikuju svijet oko njega.
Komunikacija nije samo način prijenosa informacija, već i ključno sredstvo za osobno izražavanje i ostvarivanje drugih prava – političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih. Ona omogućuje pojedincu da donosi informirane odluke, da se izjasni o pitanjima koja ga se tiču i da djeluje kao aktivni sudionik u društvu. Komunikacija se odvija kroz različite forme – govor, pisanje, geste, slike, tehnologiju – te je zbog toga nužno osigurati različite alate i metode za osobe koje se suočavaju s barijerama u komunikaciji.
Govor nije jedini način kojim osobe mogu komunicirati i isto tako ne bi trebao biti jedini način kojem težiti jer postoje osobe kod kojih govor nije moguć. Umjesto da se potroši životnu energiju da bi se uspostavio govor ponekad je dovoljno omogućiti osobi da komunicira onako kako joj je najlakše. Jer jedino što mora biti na prvom mjestu je da se svima omogući komuniciranje vlastitih potreba i želja.
Osobe kojima verbalna ili pisana komunikacija nije prirodno omogućena, pravo na komunikaciju može biti uskraćeno, što dovodi do socijalne izolacije, nemogućnosti sudjelovanja u obrazovanju, zapošljavanju, svakodnevnim aktivnostima a pogotovo u traženju i ostvarivanju vlastitih prava. Osiguravanje mogućnosti komunikacije za sve osobe, bez obzira na njihove psihofizičke sposobnosti, nije samo pitanje jednakosti, već i temeljno ljudsko pravo koje potiče inkluziju i poštovanje ljudskog dostojanstva.
Augmentativna i alternativna komunikacija (AAK)
Augmentativna i alternativna komunikacija (AAK) obuhvaća strategije, sustave i tehnologije koje su dizajnirane da omoguće osobama s drugačijim neurorazvojem da komuniciraju. Ove metode mogu dopuniti (augmentirati) ili potpuno zamijeniti (alternativna komunikacija) uobičajene metode verbalne ili pisane komunikacije.
Povezanost prava na komunikaciju i AAK
AAK i pravo na komunikaciju su nerazdvojno povezani jer AAK omogućuje osobama s drugačijim načinom komunikacije da ostvare svoje pravo na izražavanje i pristup informacijama. U kontekstu ljudskih prava, pristup AAK tehnologijama i alatima ne treba biti privilegija, već nužnost kako bi se osigurala jednakost za sve osobe, bez obzira na metode komunikacije kojima se koriste.
1. Osiguravanje pristupa AAK kao ljudsko pravo:
Kao što je komunikacija prepoznata kao temeljno ljudsko pravo, jednako je važno osigurati da sve osobe koje ne mogu verbalno komunicirati imaju pristup alatima koji im omogućuju alternativne oblike komunikacije. To znači da države i društva trebaju osigurati dostupnost AAK sustava, pružati podršku za njihovu implementaciju i obrazovati zajednicu o važnosti komunikacije za sve osobe. Bez AAK mnoge osobe ne bi mogle izraziti svoje misli, sudjelovati u donošenju odluka o vlastitom životu ili se uključiti u društvene aktivnosti.
2. Socijalna uključenost i smanjenje barijera:
Osobe koje koriste AAK često su suočene s preprekama u svakodnevnom životu, uključujući nedostatak razumijevanja i prihvaćanja od strane šire zajednice. Osiguravanjem pristupa AAK i podizanjem svijesti o pravima ovih osoba na komunikaciju, doprinosimo socijalnoj inkluziji. To ne znači samo omogućiti tehnička rješenja, već i stvaranje okruženja u kojem osobe koje koriste drugačiji način komunikacije potpuno prihvaćene i poštovane.
3. Sudjelovanje u obrazovanju i zapošljavanju:
Pravo na obrazovanje i rad usko su povezani s pravom na komunikaciju. Djeca i odrasli koji koriste AAK mogu se uključiti u obrazovne programe, pratiti nastavu, komunicirati sa svojim učiteljima i kolegama. Također, osobe koje koriste AAK mogu biti aktivni sudionici na tržištu rada, doprinositi svojim vještinama i talentima, čime se povećava njihova neovisnost i smanjuje socijalna isključenost.
Zaključak
Kombinacija prava na komunikaciju i augmentativne i alternativne komunikacije (AAK) predstavlja temeljni most između tehnologije i ljudskih prava. AAK je ključan alat za osiguranje da sve osobe, bez obzira na njihove različite oblike komunikacije, mogu u potpunosti sudjelovati u društvu. Pravo na komunikaciju ne smije se ograničiti samo na one koji mogu verbalno ili pismeno izražavati svoje misli. Umjesto toga, moramo prepoznati raznolikost ljudskih sposobnosti i osigurati da svi imaju jednaku priliku za izražavanje i pristup informacijama, bilo kroz govor, geste, simbole ili tehnologiju.
Osiguravanje pristupa AAK alatima nije samo tehničko pitanje, već i moralna i pravna obveza društva da omogući svakom pojedincu da ostvari svoje puno pravo na komunikaciju i sudjelovanje u društvu. Tako gradimo inkluzivnije, ravnopravnije i pravednije društvo za sve.