U našem se društvu vrlo često susrećemo s nepravdama usmjerenima prema onima koji su slabiji ili ranjiviji. Diskriminacija, zanemarivanje ili isključivanje su neki od oblika koje takva vrste nepravde može poprimiti. Iako je lako prepoznati otvoreno tlačenje, postoji jedan suptilniji oblik sudjelovanja u nepravdi a to je neutralnost. Kada se suočavamo s nepravdom, posebno prema onima koji su marginalizirani ili imaju teškoće, odluka da ostanemo neutralni ili ne reagiramo može imati duboke posljedice.
Iako se na prvi pogled može činiti moralno neutralnom ta se neutralnost često pretvara u podršku prema nepravdi.
Kada pojedinci ili institucije ne žele zauzeti stav u situacijama gdje su slabiji pogođeni diskriminacijom, nejednakim tretmanom ili uskraćivanjem prava, zapravo doprinose toj nepravdi sustava i sudjeluju u zlostavljanju.
Odsustvo djelovanja ne mijenja nepravedne okolnosti, već ih održava na životu, omogućujući im da nastave štetiti onima koji su već od ranije u nepovoljnom položaju.
Ovo je izuzetno važno u kontekstu osoba s teškoćama, koje se često suočavaju s brojnim društvenim i institucionalnim preprekama koje ih isključuju iz obrazovnih, radnih i socijalnih prilika. Kada društvo ili pojedinci odaberu ne reagirati na nepravde, ono ne ostaje samo pasivno, već aktivno podržava nejednakost. Neutralnost u takvim situacijama nije samo odsustvo djelovanja već je i suglasnost s nepravednim sustavom.
Kada se primjerice susrećemo s problemom diskriminacije osoba s teškoćama u obrazovnim ustanovama ili na radnim mjestima, šutnja i neaktivnost onih koji imaju moć donijeti promjene često znače da će ti ljudi i dalje biti isključeni iz sustava. Neutralnost koja dolazi upravo od onih koji se protiv diskriminacije bore potencira diskriminaciju.
Osim toga, neutralnost može biti oblik privilegije. Oni koji nisu izravno pogođeni nepravdom često mogu sebi priuštiti neutralnost jer ih nepravda ne pogađa na isti način. No, za one koji su svakodnevno suočeni s preprekama, neutralnost nije opcija.
Osobe s teškoćama nemaju taj luksuz da budu neutralne prema sustavima koji ih marginaliziraju i sputavaju, jer se svakodnevno bore s posljedicama nepravde.
Stoga, u situacijama nepravde prema slabijima, prema osobama s teškoćama ili na kraju krajeva bilo kome tko trpi nepravdu, neutralnost nije prihvatljiv izbor. Ona ne doprinosi jednakosti, već samo produžuje patnju i isključenost. Potrebno je zauzeti stav, progovoriti i djelovati kako bi se stvorilo pravednije društvo za sve, gdje nitko nije ostavljen po strani zbog svojih teškoća ili bilo koje druge ranjivosti.
Kada netko traži pomoć zbog nepravde, ostanak neutralnim nas automatski stavlja na stranu onih koji tu nepravdu provode.