Svim je roditeljima, ili barem većini njih, najviše stalo do toga da njihova djeca budu sretna i da postignu najbolji mogući život. Biti roditelj nije jednostavno, a kad su upitanju roditelji djece s teškoćama situacija je puno manje jednostavna. I sama sam jedan od tih roditelja i znam koliko se tu može pogriješiti.
Ponekad se u najboljoj namjeri može otići jako daleko u krivom smjeru i učiniti još veću štetu toj djeci kojima život već po rođenju u svijetu koji je posložen kako je posložen nije najlakši.
Ponekad ćemo u očaju pomisliti da je sve dopušteno i da cilj opravdava sredstvo iako je to sredstvo upravo naše dijete.
Teško mi je suditi roditelju koji poseže za mnogim krivim načinima postizanja prava za vlastito dijete ali kada to ipak ide u iskorištavanje upravo tog djeteta onda ću vrlo lako iznijeti moju osobnu osudu.
Iako roditelji koji koriste vlastitu djecu s teškoćama u svrhu osvještavanja političara o njihovim potrebama često imaju najbolju namjeru, taj pristup može biti podjednako štetan za djecu kao i kada ih sami političari ili udruge koriste za promotivne svrhe.
Koje su sve štete moguće za to dijete?
Gubitak privatnosti: Kada roditelji javno izlažu svoju djecu, osobito u kontekstu njihovih teškoća, narušavaju djetetovu privatnost. Dijete gubi kontrolu nad vlastitim narativom, a taj oblik izlaganja može ga učiniti metom komentara, predrasuda ili diskriminacije, ne samo od strane javnosti, već i od vršnjaka u svakodnevnom okruženju.
Instrumentalizacija: Iako je roditeljska motivacija često usmjerena prema borbi za prava i resurse za dijete, korištenje djece kao sredstvo pritiska na vlasti znači da se djeca koriste kao alat za postizanje ciljeva odraslih. To može dovesti do osjećaja da njihova vrijednost ovisi o njihovim teškoćama, umjesto da budu cijenjena zbog svojih osobnih kvaliteta.
Emocionalni teret: Djeca, osobito ona s teškoćama, često nisu spremna nositi emocionalni teret koji dolazi s izlaganjem u javnosti u kontekstu političkih ili društvenih borbi. To može izazvati stres, osjećaj odgovornosti ili krivnju, jer se njihov životni izazov koristi za šire političke ciljeve.
Dugoročne posljedice: Izlaganje djece s teškoćama na taj način može dovesti do dugoročnih posljedica, uključujući stigmatizaciju, smanjenje samopoštovanja i poteškoće u stvaranju vlastitog identiteta. Kad su izložena javnosti u tako ranjivom kontekstu, teško im je odvojiti svoj osobni identitet od svojih teškoća.
Važno je osvijestiti da su borbe za prava djece s teškoćama neophodne, ali da prije svega te borbe trebaju štititi djetetovo dostojanstvo i privatnost, umjesto da ih izlažu dodatnoj ranjivosti. Postoje i drugi načini za podizanje svijesti, koji ne uključuju javno korištenje dječjih priča na načine koji mogu imati štetne posljedice.