Što je inspiration porn i zašto je on problem?
Kada se osobe s invaliditetom koristi kao motivacijsko sredstvo za osobe bez invaliditeta, iz jednostavnog razloga što su njihove životne okolnosti takve kakve jesu to nazivamo inspiration porn. Taj termin su skovale same OSI iz razloga što su vrlo često primjećivale tu praksu koja im se nije nimalo svidjela.
Termin nosi dosta snažno ime kao što je snažna poruka koju želi prenijeti.
Biti svijesni svojeg stanja i životnih okolnosti koje iz tog stanja proizlaze, dovodi do osvještavanja nečega što osobe bez invaliditeta ne mogu razumijeti iz jednostavnog razloga što takvo stanje ne žive.
Minimum poštovanja prema tim osobama možemo postići na način da uvažimo i poštujemo njihove osjećaje i udaljimo se od praksi koje im smetaju i vrijeđaju njihovo životno stanje te umanjuju njihove efektivne vrijednosti.
U retorici inspiration porna osobe se s invaliditetom prikazuje kao izvor inspiracije ne toliko zbog postignutih ciljeva, koji mogu biti niske ili visoke razine, koliko zbog činjenice da su unatoč svom invaliditetu postigli određene rezultate. Ti isti rezultati postignuti od osoba bez invaliditeta nisu hvalevrijedni koliko kod OSI. To će se možda nekome činiti pozitivnim no važno je isključivo ono što nam govore same osobe koje to stanje žive a one nam govore da ih se time omalovažava. Te su osobe osvjestile da njihov invaliditet u društvenom smislu mora biti gledan kao nešto neutralno i žele biti tretirane kao i bilo koja druga osoba u društvu.
Iz perspektive osoba bez invaliditeta podrazumijeva se da očekivanja osobnog ispunjenja osobe s invaliditetom budu vrlo niska.
Gledati osobe s određenim teškoćama kao nekoga tko ionako ništa ne može može uvelike naštetiti njihovim osjećaju vrijednosti, samopoštovanju i ponajviše može im potpuno oduzeti pravo na izbor o ciljevima vlastitog života.
Stav onih koji se brinu o OSI iako razumljiv može biti veoma štetan.
“Pošto ti ne možeš ja ću odrediti što je za tebe najbolje, što možeš a što ne i koliko vrijede tvoja postignuća.”
Uvećavanje u nerealnoj mjeri sposobnosti i postignuća OSI jednako je negativno kao i njihovo umanjivanje.
To je ono što nam poručuje zajednica osoba s određenim teškoćama bile one fizičkog i ili neurološkog karaktera.
Ako krećemo od toga da svi jednako vrijedimo, onda i naša postignuća vrijede jednako. Ne tražimo više nego bilo tko drugi već proporcionalno našim potrebama. Ne trebaju nam pehari samo zbog toga što smo živi unatoč svojim teškoćama, trebaju nam jednaka prava i jednake vrijednosti.
“Studira unatoč cerebralnoj paralizi”
“Autistični dječak je primjer odraslima”
“Unatoč poremećaju iz spektra autizma ostvario je svoje snove”
“Unatoč autizmu”
Sve su to primjeri inspiration porna.
Dok neki u ovim frazama uživaju, neke osobe s invaliditetom u tome vide sve samo ne sebe.
Osobe ne studiraju unatoč teškoćama, da dokažu da mogu, već studiraju jer to žele.
Djeca ne žele biti primjer odraslima, žele biti djeca i uživati u svojim interesima bez da njihovi interesi postanu razlog zbog čega su njihove teškoće tada manje negativne.
Postizanje nečega usprkos teškoćama ne čini ta postignuća vrijednijima koliko god nam se to u neku ruku ne činilo pravednim.
Postaviti društvo tako da svi kreću od istih startnih pozicija je jedini način da OSI uživaju i cijene svoja postignuća.
Inače nismo postigli taj cilj kojem toliko težimo, da budemo svi jednakopravna ljudska bića.