Rutina kod autističnih osoba ne znači isto što i kod neautističnih osoba. Rutina je za autistične osobe ključna za preživljavanje u svijetu koji ne razumije, ne mari i ne poštuje njihove potrebe onoliko koliko bi trebalo.
Postoji nekoliko ozbiljnih istraživanja i članaka u kojima su autistične osobe bile izravno uključene, često kao su-istraživači, autori ili samozastupnici. Takvi radovi često naglašavaju kako rutina nije samo “pomoćno sredstvo” već ključni aspekt sigurnosti i samopouzdanja za autistične osobe.
Jedno istraživanje koje bih izdvojila dolazi od organizacije Autistica, koja je uključila autistične osobe u istraživački tim. Studija se fokusira na važnost svakodnevne strukture i rutine, objašnjavajući kako predvidljivost značajno smanjuje stres i senzorne poteškoće. Rutina može biti alat za upravljanje energijom i smanjenje tzv. autističnog burn-outa, koji nastaje zbog prekomjerne stimulacije i očekivanja neurotipičnog društva.
Ima još mnogo primjera kako autistične osobe opisuju važnost rutine u svakodnevnom životu. Ovo su neki od primjera na temelju istraživanja gdje su autistične osobe imale glavnu riječ.
1. Rutina kao sidro stabilnosti
U mnogim istraživanjima, autistične osobe navode da rutina stvara osjećaj kontrole u svijetu koji se može činiti previše kaotičnim i nepredvidljivim. Dok neurotipične osobe rutinu često vide kao “dosadnu” ili “limitirajuću”, autistične osobe ju često opisuju kao sidro koje pomaže da se lakše nose s dnevnim izazovima. Primjerice, neka istraživanja pokazuju da predvidljive aktivnosti pomažu autističnim osobama u regulaciji emocija i smanjuju anksioznost. Kada su rutine prekinute, mnogi autistični ljudi osjećaju pojačanu tjeskobu, što ih može omesti u obavljanju osnovnih dnevnih aktivnosti.
2. “Energetska banka” i zaštita od iscrpljenosti
Jedan od pojmova koji se često javlja među autističnim osobama je koncept “energetske banke”. Svaka promjena u rutini zahtijeva dodatnu energiju, a mnogi autistični ljudi izvještavaju da im prilagodba novih okolnosti oduzima mnogo energije. Stoga rutina nije samo ugodna, nego je i način očuvanja energije, omogućujući autističnim osobama da bolje upravljaju svojim resursima i smanjuju rizik od iscrpljenosti i tzv. autističnog burn-outa.
3. Rutina kao podrška za senzornu obradu
Često zaboravljamo na senzorne poteškoće autističnih osoba. Predvidljivost rutine omogućava im da bolje upravljaju senzornim inputima – znaju što će se dogoditi, kako će okolina izgledati, zvučati ili mirisati. Ovo olakšava obradu informacija i smanjuje senzorno preopterećenje. Autistične osobe koje su sudjelovale u istraživanjima navode da čak i sitni rituali (kao što su omiljena šolja kave ili točno određen redoslijed aktivnosti) pomažu u smirivanju.
4. Rutina kao oblik samoizražavanja i autentičnosti
Rutine pomažu autističnim osobama da budu ono što jesu bez potrebe za “maskiranjem”. Primjerice, mnogi će izabrati određene rutinske aktivnosti u kojima pronalaze radost i osjećaj sigurnosti, i to im omogućava autentično izražavanje. Neki opisuju kako, u trenucima kad se pridržavaju svoje rutine, osjećaju slobodu jer nisu pod pritiskom da se ponašaju na neurotipičan način. Rutina je za njih prilika da se fokusiraju na ono što vole i da, makar na kratko, pobjegnu od zahtjeva društva.
Mnoge autistične osobe koje su sudjelovale u istraživanjima govore o tome kako bi voljele da neurotipični ljudi razumiju da rutine nisu prepreka za fleksibilnost ili razvoj, nego podrška koja im omogućava slobodu.
Namjerno prekidanje rutine ne učvršćuje autistične osobe; zapravo, može imati sasvim suprotan učinak. Iz istraživanja i svjedočanstava autističnih osoba, prekid rutine često stvara intenzivan stres, anksioznost i čak može izazvati tzv. autistični burn-out, što nije isto kao jačanje otpornosti.
Autistične osobe imaju specifične načine kako upravljaju stresom, a rutina im tu ima ključnu ulogu. Kada su prisiljene na česte ili nagle promjene, često troše puno više energije na prilagodbu nego neurotipične osobe, što ih može iscrpiti i ostaviti ih manje otpornima, a ne jačima. Osim toga, studije ukazuju na to da se česta izloženost promjenama može dovesti do pojave kroničnog stresa, što zapravo smanjuje mentalnu i fizičku otpornost.
Postoji i suprotan pristup poznat kao autistički resilience-building, ili izgradnja otpornosti prilagođena specifičnostima autističnih osoba. Umjesto prekidanja rutine, ovaj pristup naglašava podršku u razvoju stabilnih, prilagodljivih rutina koje ostavljaju prostor za sitne, kontrolirane promjene. Takve promjene uključuju da autistična osoba sama odluči kada i kako će izaći iz rutine, čime se osnažuje osjećaj kontrole i potiče samopouzdanje, bez prisilne prilagodbe.