Hoće li društvo ikada osvjestiti što je to autizam i hoće li to biti 2. travnja ili nekog drugog dana u travnju ili bilo kojem drugom mjesecu zbilja ne znam. Jedino što znam da danas nije taj dan i da on vjerojatno neće tako brzo doći.
Prvo treba osvjestiti da se ovdje ne radi o igri potezanja konopa i da podršku i razumijevanje zaslužuje svako ljudsko biće.
A kako razumijevanje, kao što smo već puno puta ponovili, dolazi kroz poznavanje razumijet ćemo i upoznati nečije potrebe samo ako upoznamo upravo to ljudsko biće koje ima te određene potrebe.
Nećemo proučavanjem autizma upoznati što je jednoj autističnoj osobi potrebno.
Prava svijest o autizmu zahtijeva proispitivanje samih sebe i veliku promjenu perspektive. Puštajući plave balone stvaramo iluziju slavljenja različitosti. Dosta je bilo apstraktnog prihvaćanja onih koji su drugačiji dok u figurativnom, realnom svijetu i dalje vidimo da se nije promijenilo mišljenje o tome što je normalno i što nije.
Dok u svojim umovima duboko ne promijenimo definiciju toga što je normalnost i što različitost nećemo osvjestiti autizam. Kako bi to postigli moramo odbaciti narativ koji autizam gleda kao nešto osobno i boriti se da postignemo društvo koje svakom pojedincu omogućuje da zadovolji svoje potrebe.
Sve dok razni stručnjaci, roditelji, državni dužnosnici ili liječnici ne osvjeste da autistične osobe još uvijek nemaju pravo odlučivati o svojim terapijama, definirati svoje ciljeve i prioritete te odlučivati o vlastitom životu, o vlastitoj budućnosti nećemo moći uistinu slaviti ovaj dan.
Sve dok se ne osvjesti da se autističnim osobama negira pravo odlučivanja o tome kako bi se taj dan trebao slaviti, koje simbole odabrati, koje boje i koje riječi koristiti, nema tu puno toga što možemo slaviti.
Među svim tim pravima koje se autističnim osobama negiraju često se nalazi i pravo na dijagnozu koju imamo. Nemamo pravo ni niti autistični a kamo li boriti se za sva ostala autistična odnosno ljudska prava. Prva stvar koju bi mnogi trebali također osvjestiti je da autizam nije etiketa koja označava koliko je nekome loše i tko ima prednost u dobivanju pomoći u tome da mu bude bolje.
Shvatiti kako stvoriti društvo u kojem je bolje svima možemo samo tako da svi zajedno na tome radimo a to znači da moraju biti uključeni upravo svi a pogotovo oni o kojima se ovdje i govori, autistične osobe.
Ja sam svoj autizam osvijestila i neću više dozvoljavati da mi se to pravo oduzme. Ja danas slavim to. To mi je pomoglo da se osnažim, da si pomognem da budem bolje i da onda polako mogu pomoći i drugima.
Vjerujem da bi svjesnost o autizmu bila veliki napredak našeg društva i neću se prestati nadati da će taj dan doći pa makar ne bio 2. travnja.