Ovo je za mene dan kao i svaki drugi. Ne doživljavam današnji dan kao kraj nečega a ni sutrašnji kao nekakav novi početak.
Zapravo mi ova “posljednja” večer u godini ne paše radi prisilnog socijaliziranja, buke i promjene rutine.
Ako ipak želim radi nečeg slaviti i vidjeti sutra kao početak nečeg novog, onda to može biti jednostavno to što sad bez srama mogu reći da ja ovu novogodišnju noć slavim na svoj drugačiji način, tj. onako kako meni najviše paše. U miru i tišini svoje izolirane kuće s ono malo ljudi koji su mi važni, koji me vole onakvu kakva jesam i koji vole upravo takvo naše atipično slavlje.
Sav mi taj period blagdana najčešće stvara veliku anksioznost, jer zbilja ne volim čitavu farsu u kojoj se, iz meni nejasnih razloga, svi ostali vesele. Ne mislim time reći da ima nečeg lošeg u tome da se mnogi tome vesele, ali mislim da nema ni ničeg krivog u meni koja to nikako ne volim.
Odlazak kod rodbine, čestitanje nečeg imaginarnog, zagrljaji, poljupci, za mene su oduvijek bilo samo nešto što se mora obaviti iako se ne želi. Ne mogu ni opisati koliko je to za mene neugodno i koliko želim da svemu tome što prije dođe kraj.
Možda ispadam kao nekakav Grinch, ali napokon govorim samo ono što mislim i ono što stvarno osjećam.
Ako želim aktivno sudjelovati u tome da mi se ostvare one najljepše želje koje mi osobe oko mene iz tradicije upućuju onda će to biti sljedeće:
Voljela bih da svi uspijemo shvatiti kako je svatko od nas “učinjen” na svoj način i da je svaki od tih načina jednako ispravan.
Moje želje za sljedeću godinu su da naučimo još više poštivati jedni druge i pokušati učiniti pomak prema naprijed u shvaćanju onoga tko je drugačiji od nas. Možda to zvuči jednostavno, ali ja mislim da je taj korak zapravo puno teži nego što se čini. Zbog toga, jedna od mojih želja je da svi pokušamo razmisliti dvaput, triput, stoput prije nego donesemo zaključke koji se čine jednostavni i očigledni. Želim da umjesto da zamišljamo idealan svijet u kojem su svi jednaki nama prihvatimo svijet u kojem su svi različiti i koji je upravo takav idealan, iz jednostavnog razloga što je takav kakav je. Shvaćajući druge shvatit ćemo koliko je pozitivno imati puno različitih pogleda i koliko nam je lakše biti onakvi kakvi jesmo, drugačiji, ali zadovolji sami sa sobom.
Svačiji način slavlja je jednako veseo. Bacimo odjeću koja nam ne paše i stavimo onu u kojoj nam je udobno. Za mene će to večeras biti obična trenirka i stara jeftina majica kratkih rukava.
Želim svima sve najbolje, što god za vas to značilo.