Za one koji ne znaju što je to intersekcionalnost i za one koji se pitaju kakve to veze ima s autizmom.
Dok se u nekim hrvatskim krugovima koncept intersekcionalnosti jedva poznaje i često koristi na krivi način te time dokazuje koliko smo kao društvo, u ovom slučaju hrvatsko, daleko od osvještavanja problema koji prati određene manjine, na konferenciji u Rimu sam prošli tjedan slušala o tome je li taj koncept dosegnuo svoj kraj, odnosno treba li nam uopće taj koncept kako bi razumjeli i na posljetku riješili problem diskriminacije određenih manjina.
Intersekcionalnost je jedan vrlo kompleksan koncept kojeg je vrlo teško na jednostavan način uopće oblikovati kao misao te ga je stoga još i teže na jednostavan način objasniti.
Koncept intersekcionalnosti je formirala i prvi put koristila Kimberlé Williams Crenshaw, utjecajna američka znanstvenica i zagovornica građanskih prava, premda je taj termin počeo dobivati svoju formu još i ranije. Povezan je u samom početku kao pokušaj opisivanja diskriminacije nad ženama koje su ujedno diskriminirane i radi nekih drugih karakteristika koje imaju.
Taj nam koncept objašnjava kako se različiti oblici diskriminacije, u svom početku tu se govori o rasizmu, seksizmu, klasizmu, te kako se ti oblici međusobno isprepliću i pojačavaju, umjesto da postoje odvojeno. Ova ideja igra važnu ulogu u razumijevanju i rješavanju jedinstvenih iskustava marginaliziranih pojedinaca koji se suočavaju s višestrukim slojevima diskriminacije.
Kada govorimo o autizmu, odnosno neurodivergentnosti, imamo veliku potrebu za razumijevanjem tog koncepta gdje se diskriminacija događa na više razina.
Mnoge autistične osobe osim što su autistične pripadaju i nekoj drugoj skupini ili skupinama kaje jesu ili mogu biti podjednako diskriminirane.
Je li nam dovoljno reći da je jedna osoba diskriminirana ukoliko autistična ili je potrebno vaditi van i sve ostale karakteristike te osobe kako bi odstranili sve prepreke i toj osobi omogućili ostvarenje dostojanstvenog života.
Netko je na konferenciji intervenirao pitanjem, zar danas nije dovoljno reći da smo svi ljudska bića pa kao takva imamo svi podjednaka prava?”
Čak i da smo osvijestili da smo svi jedinstvena ljudska bića ostaju nam za osvijestiti te razlike koje nas upravo i čine jedinstvenima.
U tim razlikama leži odgovor.
Kao što je jedinstvenost neutralan pojam tako mora postati i različitost. No je li to tako? Koristi li se riječ “različit” na neutralan način? Naravno da ne. Tu riječ koristimo kako bi opisali nešto u što treba uložiti više truda. Je li se prema onim različitima postupa jednako kao i prema svima koji su ironično opet različiti od nas?
Vrlo je to zanimljiv koncept koji nam daje mogućnost da ozbiljno razmislimo i promislimo o tome je li smo svi jednaki ili smo svi različiti i što to sve skupa znači.
Intersekcionalnost kao termin postoji kao posljedica svih naših predrasuda i poteškoća u osvještavanju na kolikim smo sve razinama u stanju diskriminirati druge. To nije nikakva lijepa riječ kojom se identificirati ali za sad je nužna i potrebna.