Pojam inkluzije doživljavamo drugačije u odnosu na to na kojoj se strani nalazimo, da li na strani onog koji želi biti inkludiran (prihvaćen) ili na strani onog koji inkludira (prihvaća). Ta ogromna distanca između tih dviju točka gledišta nam govori koliko smo još daleko od svijeta u kojem svi imaju jednaka prava i koji je uistinu inkluzivan. Postoji neravnoteža između tih dvaju skupina iz razloga što i dalje većina, svjesno ili ne, određuje pravila koja će manjina biti prisiljena prihvatiti kako bi bila inkludirana (prihvaćena). Većina, ona koja ima moć inkludiranja, ne shvaća u potpunosti koja je njezina uloga kao prihvatitelja jer smatra sebe onim koji je normalan, pravilan, na točnom mjestu te prihvaća onoga koji to nije, dozvoljava mu da uđe u njegovo okruženje uz uvjet da prihvati njegova pravila kao jedina točna, normalna. Njegova prava uloga bi trebala biti ta da se drži na jednakoj razini kao i onaj koji treba biti inkludiran (prihvaćen) te da zajedno odluče pravila koja će odgovarati i jednima i drugima. S druge strane, manjina, ona koja ima potrebu biti inkludirana (prihvaćena) također ne odigrava dobro svoju ulogu jer gleda na sebe kao na gosta koji mora poštivati pravila domaćina. Pojam inkluzije ne znači ili barem ne bi trebao značiti da neka skupina, pa makar ona bila i brojnija, treba dati ili negirati odobrenje drugoj skupini da bude uključena i prihvaćena. Smisao inkluzije bi trebao biti taj da svatko ima jednaka prava, trebao bi biti pravedan u onolikoj mjeri koliko sama riječ zvuči pravedno. Ako prihvatimo koncept neurorazličitosti, tj. da je svatko, ama baš svatko drugačiji od drugoga onda inkluzija dolazi spontano, sama po sebi. Ako su svi različiti, svi imaju različite potrebe, jednako vrijedne truda da se te potrebe zadovolje.
Želim iskoristiti riječi jednog meni vrlo dragog autora koji u svojoj knjizi “Drugim riječima (minimalni rječnik različitosti)” opisuje njegovo viđenje i prijedlog oko “problema” inkluzije. Fabrizio Acanfora daje riječima izuzetno veliku važnost, te u toj svojoj, već drugoj knjizi koja govori o autizmu i o različitosti, na jednostavan način objašnjava koliko one mogu imati veliku ulogu u poimanju svijeta. U tom njegovom rječniku u kojem je inkluzija jedna od riječi koju je želio obraditi govori kako ona zaslužuje veće poštovanje nego što ju ima.
“Označitelj, ovaj spremnik sačinjen od slova koja su mogla biti slučajno spojena i koji dobiva različito značenje ovisno o tome što se u njega ugura, ima potrebu za rebrendiranjem, za jednim dobrim čišćenjem, a pogotovo za novim sadržajima.
Međutim, uvijek se suzdržavam kad su u pitanju takvi zahvati. Zahtijevati da se proizvoljno promjeni značenje jedne riječi ravno je nametanju promjene koja bi trebala nastati spontano putem kulturalnog pritiska.”
Mijenjati samo tako riječi nije baš jednostavno. Mogućnost da se neka nova riječ tako lako i brzo uvriježi nije velika, pa je s toga bolje ostaviti riječi koje već postoje da zajedno sa svojim značenjem ostanu takve kakve jesu i uzeti si slobodu da koristimo neke druge riječi, s malo drugačijim značenjem, umjesto njih.
“Jedna mogućnost koju vidim kao praktičniju je ta da se termin inkluzije potpuno zamijeni jednim drugim, koji već u početku sadrži značenje adekvatno zadaći koju treba izvršiti i po mom mišljenju dobar kandidat bi mogla biti riječ suživot.”
Živjeti zajedno kao jednakopravne osobe na svijetu koji pripada svima bez da se spominje ikakvo prihvaćanje nekoga od strane nekog drugog zvuči mnogo više uravnoteženo. Suživot ne pretpostavlja da postoji pojedinac ili skupina koja prethodno nije bila dio nečega te bi trebala odobrenje da pristupi i bude prihvaćena, već smo svi zajedno otpočetka unutra iz samog razloga što smo dio tog svijeta od trenutka kad se u njemu rodimo. Svi smo u njemu različiti i jednaki u isto vrijeme te ne bi trebalo biti toliko teško očekivati da se međusobno poštujemo i uvažavamo tuđe potrebe i stvorimo kulturu sačinjenu od različitosti.
Ovaj tekst sadrži citate iz knjige ““In altre parole (Dizionario minimo di diversità)”, Fabrizio Acanfora.
https://www.fabrizioacanfora.eu/blog/