Svatko od nas može kod sebe prepoznati neke karakteristike autizma. U određenoj mjeri svi imamo neke karakteristike autističnog spektra koje nam predstavljaju poteškoće, kao što su preosjetljivost na senzorne podražaje, održavanje kontakta očima, potreba za rutinom i sl. No da bi se autizam mogao dijagnosticirati osoba treba imati određene karakteristike izražene u određenoj mjeri. Često se, greškom, gleda na spektar autizma kao na linearnu skalu gdje je moguće biti “lakše” ili “teže” autistični. Ilustracija na vrhu točnije prikazuje mnoge mogućnosti kojima se autizam može manifestirati.
Aspergerov sindrom je dobio ime po austrijskom liječniku Hansu Aspergeru. 1994. godine je zajedno s autizmom ušao u DSM IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) pod kategorijom pervazivnih razvojnih poremećaja.2013. DSM 5 spaja autizam, Aspergerov sindrom i PDD-NOS (Pervasive Developmental Disorder-Not Otherwise Specified) u kategoriju “poremećaja spektra autizma”. 2018. ICD 11 (International Statistical Classification of Deseases) dolazi do istog zaključka. Ono što je važno naglasiti je da DSM 5 kao i ICD 11 autizam odvajaju od mentalnih bolesti. U oba priručnika je razjašnjeno da autizam može no ne mora imati podudarnost s zaostajanjem kognitivnog razvoja. Simptomatologija je veoma varijabilna i zahtjeva pažljivo promatranje stručnjaka kako bi se donijela dijagnoza, no neke karakteristike su bez ikakve sumnje prisutne kod većine autističnih osoba.