Zbog čega više ne želim koristiti termin Asperger već samo autizam?
Mnogi stručnjaci koji se bave Aspergerovim sindromom pa tako i mnoge osobe s tom dijagnozom žele i dalje koristiti taj termin. S druge strane mnogi drugi stručnjaci i velik dio autistične zajednice ne želi raditi razliku između Aspergerovog sindroma i ostalog djela spektra autizma.
Aspergerov sindrom je svrstan u spektar autizma i smatra se u potpunosti djelom istog od 2013. Aspergerov sindrom je stavljen u istu kategoriju s autizmom kako bi se krenulo u smjeru prihvaćanja i uvažavanja mnogih problema koje osobe u autističnom spektru mogu imati, bile one autistične ili “samo” Asperger.
U početku sam i ja smatrala kako su te dvije stvari potpuno različite i kako nemam pravo govoriti u ime onih “uistinu” autističnih jer nemam iste njihove probleme i ne mogu nikako shvatiti što oni prolaze. Istina je, ne mogu shvatiti što drugi prolaze, ali to vrijedi za bilo koju drugu osobu koja nisam ja. Ne mogu znati koliko je lako ili teško bilo kojoj drugoj osobi. To znači da isto tako nitko drugi ne može znati ono što ja prolazim i u kojoj se mjeri čitav život nosim s vlastitim problemima.Iako moji problemi nisu evidentni, nisu fizički vidljivi ne znači da ne postoje.
Aspergerov sindrom se isto kao i autizam dijagnosticira putem promatranja ponašanja. Autizam je spektar, jako velik spektar, u kojem može biti izuzetno puno kombinacija različitih karakteristika različito jako izraženih. Stručnjaci koji se bave dijagnosticiranjem prepoznaju te karakteristike, pa prema tome koliko su one više ili manje izražene određuju “težinu” autizma. Postoje tri nivoa autizma koja služe kako bi se ustanovilo koliko se osoba sposobna samostalno brinuti o sebi te kako bi dobila prava i podršku s obzirom na njene potrebe ali to ne određuje razinu njezinog autizma. Autizam je jedan s bezbroj mogućih kombinacija.
Za razliku od mišljenja mnogih netko tko ima razinu jedan može imati isto pa čak i više problema od nekoga tko ima razinu dva ili tri. Nije samo stvar toga da ako izgledaš manje ili više “nenormalan” tada si “više” ili “manje” autističan. Ono što osoba osjeća nije moguće izmjeriti. Težina problema koji se mogu pojaviti paralelno s autizmom mogu isto tako varirati kroz vrijeme. Ako u početku osoba ima razinu dva ne znači da u nekom trenutku, uslijed određenih životnih situacija ta ista osoba može postati razina jedan ili tri.Postoje oko autizma mnoge predrasude ili jednostavno premalo shvaćanja. Netko drugi odluči koliko si drugačiji, koliko ti je teško ili ti nije teško i koliko pomoći zaslužuješ ili moraš dobiti.
Kada se počelo primjećivati da postoje osobe koje imaju sve karakteristike autizma ali te karakteristike posebno ne ograničavaju njihovo snalaženje u društvu odlučili su to nazvati visoko funkcionalnim autizmom kao što je Aspergerov sindrom. Jedna od karakteristika Aspergerovog sindroma koja čini razliku u odnosu na autizam je ta da je prepoznato kako Aspergerovci nemaju smanjene kognitivne sposobnosti, dapače mogu imati jako visoku inteligenciju. Tako je nastao stereotip da ako si Asperger nisi uistinu autističan jer autistične osobe nisu u stanju funkcionirati u društvu upravo radi smanjene kognitivne sposobnosti. Ako si Asperger često mnogi misle da ti nije ništa i moraš se snaći, koprcati se u svojoj lijenosti, asocijalnosti, hipersenzorijalnosti, opsesijama i nemaš pravo reći da si autističan pa ni govoriti u to ime.
Zadnjih se godina autistična zajednica koja broji sve veći broj ljudi bori protiv takvih netočnih informacija i pokušava povećati svijest opće populacije u vezi toga što uistinu znači biti autističan.