O meni

Ja sam jedna odrasla autistična osoba koja želi pričati o autizmu iz svoje točke gledišta.

Želja mi je pričati o autizmu na jedan drugačiji način. Nakon što sam u punim četrdesetima dobila dijagnozu autizma imala sam potrebu pronaći još osoba koje su imale moja ista ili slična iskustva. Jedino na što sam naišla su mnoge udruge ili grupe koje pretežno čine roditelji ili stručnjaci koji se time bave. Priča se puno o djeci u spektru autizma ali ima jako malo o tome što se događa kasnije, u odrasloj dobi. Autistična djeca jednog dana narastu i postaju odrasli no i dalje ostaju autistični. Nismo prestali biti autistični, nismo nestali, mi smo i dalje ovdje.

Stručnjaci koji se bave autizmom često i dalje predstavljaju to stanje kao nešto što je potrebno ispraviti. Iako autizam često sa sobom nosi i mnoge druge probleme koje je potrebno tretirati nije uvijek tako i to je potrebno naglasiti. Autističan ne znači neispravan i stoga ga nije moguće niti potrebno ispravljati.

Jezik i način na koji utjeće na to kakvu percepciju ćemo dobiti o nekoj temi, u ovom slučaju o različitosti je izuzetno važan. Ovisno o tome kakav jezik koristimo možemo dobiti veoma različite slike o nečemu i to kasnije utječe na to kako ćemo se prema tome ponašati.