Koncept “normalnosti” se u našem društvu vrlo često koristi. U mnogo prilika čujemo da su određene stvari ili ponašanja normalna ili to nisu. No kada želimo definirati pojam normalnosti stvar postaje kompliciranija. Teško je odrediti granicu kad nešto prestaje biti normalno i postaje čudno, bizarno ili patološko.
Ono što je kod tog koncepta opasno su konotacije povezane s tim terminom jer se vrlo često koristi kao mjerilo onoga što je ispravno ili ne. Kada nekoj osobi ili njezinom ponašanju pripišemo osobinu nenormalnog to je obično popraćeno negativnim predrasudama. Zbog toga je važno razumjeti što znači “normalno”.
Jedan od mogućih pristupa ovom pojmu je krenuti u obrnutom smjeru i vidjeti koji je pojam suprotan od “normalno”. Taj pojam je “patološki”, on će nam pomoći da definiramo ono što nije normalo.
Kako bi mogli definirati što je patološko uzeti ćemo četiri kriterija koja se najčešće koriste u psihologiji.
Ta četiri kriterija su:
Statistički kriterij:
On se temelji na ideji da koncept normalnosti odgovara onome što je najvjerojatnije. To je matematički kriterij temeljen na podacima. Ponašanja koja se najčešće ponavljaju bit će normalna, dok će ona koja se rjeđe pojavljuju biti patološka ili abnormalna. Ovaj kriterij je važan kada želimo definirati objektivnu metodu mjerenja normalnosti, ali gubi na učinkovitosti kada postoji velika varijabilnost jer tada nastaje problem definiranja praga postotka koji podrazumijeva prijelaz iz abnormalnog u normalno.
Biološki kriterij:
Za određivanje normalnosti uzimaju se u obzir prirodni biološki procesi i zakoni. Ona ponašanja koja slijede biološku normalu ne smatraju se patološkima. Problem s ovim kriterijem je taj što su biološki zakoni znanstveni modeli koji mogu biti nepotpuni i pogrešni. Novi podatak se stoga može tumačiti kao patologija, a ne kao dio povezan s normalnim procesom.
Društveni kriterij:
Taj se kriterij temelji na ideji da koncept normalnosti odgovara onome što društvo prihvaća kao ispravno. Društvo, ovisno o povijesnom i kulturnom trenutku mijenja koncept normalnosti. Nešto što je danas za nas normalno pred sto godina nije se smatralo takvim.
Subjektivni kriterij:
Prema ovom kriteriju patološka ponašanja bit će ona koja subjekte koji provode određena ponašanja vide takvima. Ovaj se kriterij u mnogim prilikama pokazuje kao vrlo manjkav, s obzirom na to da pokazuje veliku subjektivnost i vrlo je iskrivljen zbog činjenice da smo skloni procijeniti sva svoja ponašanja kao normalna. Ono što je za mene normalno za tebe nije i obrnuto.
Zanimljivo je koliko jedna riječ, jedna jedina može utjecati na naše živote.
Koliko nam je važno da se smjestimo što bliže centru Gaussove krivulje.
Toliki resursi, energija utrošena u to da se svih nas smjesti u tu toliko željenu normalu.
Jedna riječ koju koristimo gotovo svakodnevno, koja prije nešto više od sto godina nije ni postojala, taj apstraktan pojam, ljudska izmišljotina, za koju mislimo da nam je značenje više nego jasno zapravo je kompleksnija nego što se čini.
Normalnost postoji, nije da ne postoji, izmislili smo ju iz nekog razloga.
Vjerojatno je i korisna kao i svaki statistički podatak koji nam daje uvid u nešto.
Ono što je možda krivo je to da iz nekog meni nepoznatog razloga ne želimo u tu statistiku uključiti puno veći broj odstupanja. Iz nekog razloga ne želimo ih smatrati dijelom normale iako po svim kriterijima prirode oni to jesu. Kada bi to učinili bilo bi puno manje nenormalnosti, jer na kraju krajeva ono što je normalno ili nije, kao što možemo zaključiti iz prethodnog teksta, većinom odlučujemo mi sami, odnosno odlučuje društvo.
Ljudska prava su također nešto o čemu odlučuje društvo, to su društveni konstrukti koji ne postoje u prirodi, no mi o njima razmišljamo i živimo kao da su određeni od prirode iako znamo to nije tako. Stvorili smo ih jer smatramo da su korisna i točna, borimo se da ih osvojimo i patimo kada su nam uskraćena.
Na svakome je od nas da pokušamo promijeniti gledište i uključiti što više njih u tu toliko željenu normalu. Kao što smo to učinili mnogo puta možemo to učiniti i sada. Ljudska je različitost neizmjerno velika i svatko od nas, koliko god različit bio ima pravo biti tretiran kao normalno ljudsko biće.