Neurorazličitost je termin kojeg je 1998. godine skovala sociologinja Judy Singer, taj termin označava neurološku različitost unutar ljudske populacije, jednostavnije rečeno sve vrste umova prisutne na svijetu. Biološka je činjenica da je svaki mozak drugačiji od drugoga što čini svaku individuu jedinstvenom. Ako prihvatimo tu činjenicu prihvatiti ćemo i koncept neurorazličitosti, tj. cerebralne različitosti.
Zahvaljujući neurorazličitosti imamo ljude koji su ekstrovertni, one koji su introvertni, imamo muzičare, imamo matematičare, slikare, itd., znači svatko od nas ima različite interese ili ukuse. Od svih ljudi na svijetu većina ima mnoge zajedničke karakteristike koje su statistički češće prisutne i slični cerebralni razvoj i zbog toga ih definiramo kao tipične ili s tipičnim razvojem. Dakle svi smo neurorazličiti. Neke druge osobe koje odudaraju od tog tipičnog razvoja smatraju se neurodivergentim ili neuroatipičnim osobama upravo zbog tog njihovog atipičnog razvoja. U tu kategoriju spadaju autistične osobe ili osobe s ADHD-om, Touretteovim sindromom, disleksijom, diskalkulijom itd. Dakle svijet nije podijeljen na neurotipične i neurorazličite već smo svi neurorazličiti.
Tipičan razvoj ne znači ispravan razvoj pa s toga neuroatipičan ne znači neispravan ili koji se mora ispraviti već je jednostavno manifestacija ljudske bioraznolikosti. Što se više unutar jedne kulture prihvaća i poštuje neuroatipičnost toliko će ta ista kultura biti stabilnija, prilagodljivija i bogatija. Jedan visoki nivo biološke različitosti unutar jednog sustava ukazuje da je taj ambijent stabilniji, uravnoteženijem i prosperitetniji.
Prepoznato je da priče i iskustva onih koji žive s autističnim osobama imaju veliku važnost i ne želi se negirati izazove s kojima se autistična osoba svakodnevno nosi u svijetu koji nije modeliran prema našim potrebama. Postoji mišljenje da bi ti izazovi mogli biti manje teški kad bi se pokušalo uspostaviti određene prilagodbe u nekim aspektima. Napustiti jezik koji nas opisuje kao osobe s deficitom, pogrešne ili u kvaru je podjednako važno jer riječi koje koristimo u opisivanju nečega su itekako važne i sudjeluju u percepciji koju imamo o drugim osobama i o nama samima. Započnimo dakle ne koristiti više riječi poput: poremećaj, defekt, simptom, bolest, boluje od, pati od.Karakteristike autističnih osoba se trebaju smatrati kao kognitivne različitosti a ne više kao pogrešni načini razumijevanja, socijaliziranja, zabavljanja, percipiranja svijeta oko sebe, učenja ili komuniciranja već samo drugačiji načini podjednako vrijedni koji trebaju biti shvaćeni i poštivani.